Sažetak

Uvod: Na ukupnoj svjetskoj populaciji prevalencija zatajenja srca odrasle populacije je 1-2%. Srčano zatajivanje može zahvatiti lijevu, desnu ili obje strane srca. Smjernice Europskog kardiološkog društva preporučaju vježbe za sve pacijente sa zatajenjem srca (preporuka klase I razina A). Temeljem navedenog i činjenice kako se u dostupnoj literaturi naglašava važnost multidisciplinarnog terapijskog pristupa, u ovom radu će se kroz prikaz slučaja prezentirati kardiološka rehabilitacija kod bolesnika s akutnim srčanim zatajenjem, kao važnim elementom liječenja ovih bolesnika.

Prikaz slučaja: Bolesnik u dobi od 64 godine radi trodnevnog otežanog disanja neovisno o naporu zaprimljen je na odjel kardiologije s dijagnozom Cardyomyiopatia dilatativa decompensata (LV-EF 20%) gdje je liječen farmakoterapijom za srčano zatajenje i implantiran mu je kardioverter defibrilator (ICD). Osim navedenog, provodila se i prva faza kardiološke rehabilitacije. Po otpustu mu je indicirana ambulantna kardiološka rehabilitacija u trajanju od tri tjedna. Program je započeo temeljitom fizioterapijskom procjenom kojom se dobio uvid u snagu respiracijskih i perifernih mišića te funkcionalnu sposobnost pomoću testova opterećenja. Od fizioterapijskih intervencija provodile su se vježbe disanja, vježbe jačanja inspiratorne muskulature, vježbe za povećanje fleksibilnosti prsnog koša, vježbe snaženja gornjih ekstremiteta i aerobne vježbe na biciklergometru. Nakon trotjedne institucionalne rehabilitacije bolesnik je nastavio provoditi naučene vježbe tijekom devet tjedana. Po završetku rehabilitacije kod bolesnika je učinjena kateteterska ablacija te je optimizirana farmakoterapija. Kontrolna fizioterapijska procjena ukazuje na značajno smanjenje simptoma, bolju snagu udisajnih mišića, poboljšanje u rezultatima funkcionalnih testova te veću kvalitetu života, uz poboljšanje ejekcijske frakcije lijeve klijetke i niže vrijednosti markera srčanog zatajenja.

Zaključak: Ovaj prikaz slučaja naglašava važnost provođenja kardiološke rehabilitacije za bolesnike s akutnim srčanim zatajenjem te važnost multidisciplinarnog terapijskog pristupa u liječenju tih bolesnika.

Ključne riječi: akutno zatajenje srca, kardiopulmonalna rehabilitacija, tahikardiomiopatija

Abstract

Introduction: On global population more than 60 million habitants, heart failure prevalence is 1-2% in adult population. Heart failure can affect the left, right or both sides of the heart. The European Society of Cardiology guidelines emphasize exercise prescription for all patients with heart failure, a class I, level of A recommendation. Based on the above and the fact that the available literature emphasizes the importance of a multidisciplinary therapeutic approach, this paper will present cardiac rehabilitation in a patient with acute heart failure as an important element of the treatment of these patients through a case report.

Case report: A 64-year-old patient was admitted to the cardiology department with diagnosis Cardyomyiopatia dilatativa decompensata (LVEF 20%) due to three days of difficulty breathing regardless of exertion, where he was treated with pharmacotherapy for heart failure and had an Implantable Cardioverter Defibrillator. The first phase of cardiac rehabilitation was also carried out. Upon discharge, outpatient cardiac rehabilitation was indicated for three weeks. The program began with thorough physiotherapy assessment of respiratory and peripheral muscle strength and functional capacity through stress tests. Physiotherapy interventions included breathing exercises, flexibility exercises of the chest, upper extremities strengthening exercises, and aerobic exercises on the bicycle ergometer. Afterwards the patient continued to perform the learned exercises for nine weeks. After completing rehabilitation, the patient underwent catheter ablation and optimized pharmacotherapy. A follow-up physiotherapy assessment indicates a significant reduction in symptoms, better inspiratory muscle strength, improvements in functional test results, and greater quality of life, along with improved left ventricular ejection fraction and lower values of heart failure markers.

Conclusion: This case report emphasizes the importance of conducting cardiac rehabilitation for patients with acute heart failure and the importance of a multidisciplinary approach in the treatment of these patients.

Key words: acute heart failure, cardiopulmonary rehabilitation, tachycardiomyopathia