Povezanost razine obrazovanja fizioterapeuta, učinkovitosti i koristi za pacijente te racionalnosti i koristi za zdravstveni sustav
The relationship between the level of education of physiotherapists, effectiveness and benefits for patients, and rationality and benefits for the healthcare system
Sažetak
Uvod: Mnogo zemalja u svijetu doživljavaju krizu zdravstvenih sustava zbog povećanja potreba za zdravstvenom skrbi i istovremenog manjka liječnika. Nakon pretraživanja literature, ovim radom predlažu se moguća rješenja za fizioterapijsku skrb u Hrvatskoj.
Metode: Literatura je pretražena u bazama Medline i Cochrane library pomoću ključnih riječi i Booleovih operatora: „Advanced physiotherapy practice OR Advanced physical therapy practice AND economic evaluation“
Rezultati: Pronađeno je 17 radova. Nakon eliminacije onih koji nisu odgovarali kriterijima uključivanja i isključivanja ostao je samo jedan rad. Autori su kod primjene napredne fizioterapijske prakse pronašli smanjenje troškova zdravstvenog sustava, povećanje troškova za pacijenta i nije pronađena razlika u gubitku produktivnosti. Dokazi su bili niske razine i potrebna su daljnja istraživanja.
Zaključak: Unatoč nedostatku dokaza, pretraživanjem su prepoznata dva modela koja mogu pomoći. Prvi model je napredna fizioterapijska praksa, a drugi podrazumijeva direktan pristup fizioterapijskoj praksi. Oba modela zahtijevaju fizioterapeuta sa 7. ili višom razinom HKO-a i neformalnu edukaciju.
Abstract
Introduction: Many countries in the world are experiencing a crisis in their health systems due to the increasing need for health care and the simultaneous shortage of doctors. After searching the literature, this paper proposes possible solutions for physiotherapy care in Croatia.
Methods: Literature was searched in Medline and Cochrane library databases using key words and Boolean operators: “Advanced physiotherapy practice OR Advanced physical therapy practice AND economic evaluation”
Results: 17 papers were found. After eliminating those who did not meet the inclusion and exclusion criteria, only one paper remained. The paper found that the use of advanced physiotherapy practice reduced costs to the health system, increased costs to the patient and no difference in productivity loss was found. The evidence was low-level and further research is needed.
Conclusion: Despite the lack of literature, by literature searching two models have been identified that can be helpfull. The first model is advanced physiotherapy practice, and the second involves a direct approach to physiotherapy practice. Both models require a physiotherapist with a CROQF level 7 or higher and informal education.