Abstract

Background: Achalasia is a rare primary esophageal motility disorder characterized by impaired lower esophageal sphincter relaxation and absent or impaired esophageal peristalsis. Progressive esophageal dilatation may result in severe dysphagia, recurrent aspiration, respiratory complications, and, in selected patients with end-stage disease, the need for esophagectomy.

Case Presentation: A 46-year-old woman with end-stage achalasia underwent subtotal Ivor Lewis esophagectomy with intrathoracic esophagogastric anastomosis after progressive dysphagia and recurrent aspiration pneumonia. Three months after surgery, she presented with persistent dry cough, hoarseness, impaired breathing pattern, postoperative pain, and markedly reduced exercise tolerance. Baseline physiotherapeutic assessment demonstrated inspiratory muscle weakness, reduced peripheral muscle strength, and decreased functional exercise capacity, whereas ultrasonographic examination confirmed preserved diaphragmatic function. The patient subsequently completed a seven-week individualized outpatient pulmonary rehabilitation program comprising breathing retraining, inspiratory muscle training, aerobic exercise, and progressive resistance training.

Results: Following rehabilitation, maximal inspiratory pressure increased from 46 to 75 cmH2O (51% to 83% of the predicted value), the 6-minute walk distance improved from 403 to 555 m, and bilateral handgrip strength increased from 18 to 26 kg. The patient also reported marked reductions in cough, postoperative pain, and dyspnea during physical activity. Persistent hoarseness was subsequently attributed to unilateral vocal cord paresis, and speech therapy was initiated.

Conclusion: This case demonstrates that a comprehensive pulmonary rehabilitation program may substantially improve respiratory muscle performance, functional exercise capacity, peripheral muscle strength, and postoperative symptoms following esophagectomy for end-stage achalasia.

Keywords: achalasia; pulmonary rehabilitation; esophagectomy

Sažetak

Uvod: Ahalazija je rijedak primarni poremećaj motiliteta jednjaka obilježen oslabljenom relaksacijom donjeg ezofagealnog sfinktera i odsutnom ili oštećenom peristaltikom jednjaka. Progresivna dilatacija jednjaka može dovesti do teške disfagije, čestih aspiracija, respiratornih komplikacija te, kod odabranih pacijenata u završnoj fazi bolesti, potrebe za ezofagektomijom.

Prikaz slučaja: Pacijentica u dobi od 46 godina sa završnom fazom ahalazije operirana je metodom subtotalne Ivor Lewisove ezofagektomije s intratorakalnom ezofagogastričnom anastomozom nakon progresivne disfagije i recidivirajuće aspiracijske pneumonije. Tri mjeseca nakon operacije, dolazi na pregled zbog perzistentnog suhog kašlja, promuklosti, nepravilnog obrasca disanja, postoperativne boli te izrazito smanjene tolerancije na fizičke napore. Početnom fizioterapijskom procjenom utvrđena je slabost inspiratornih mišića, smanjena snaga perifernih mišića i smanjeni funkcionalni kapacitet vježbanja, dok je ultrazvučni pregled potvrdio očuvanu funkciju ošita. Pacijentica je nakon toga provela sedmotjedni individualizirani izvanbolnički program plućne rehabilitacije koji je obuhvaćao respiratornu reedukaciju, trening inspiratornih mišića, aerobne vježbe i progresivni trening snage.

Rezultati: Nakon rehabilitacije, maksimalni inspiratorni tlak porastao je s 46 na 75 cmH2O (s 51% na 83% predviđene vrijednosti), udaljenost u šestominutnom testu hoda poboljšala se s 403 na 555 m, a obostrana snaga stiska šake porasla je s 18 na 26 kg. Pacijentica je također prijavila izrazito smanjenje kašlja, postoperativne boli i dispneje tijekom fizičke aktivnosti. Perzistentna promuklost naknadno je pripisana jednostranoj parezi glasnica te je započeta logopedska terapija.

Zaključak: Ovaj slučaj pokazuje da sveobuhvatni program plućne rehabilitacije može značajno poboljšati funkciju respiratornih mišića, funkcionalni kapacitet vježbanja, snagu perifernih mišića i smanjiti postoperativne simptome nakon ezofagektomije zbog završne faze ahalazije.

Ključne riječi: ahalazija; plućna rehabilitacija; ezofagektomija