Abstract

Background: Sports injuries challenge team sports by affecting athletes’ availability and training. Seasonal and organisational factors may influence the occurrence, recurrence, and cumulative burden of injury. The aim of this paper is to explore the association between seasonal and organisational factors and injury recurrence and burden among Croatian male football and handball players.

Methods: This secondary exploratory analysis included 203 male athletes (114 football players and 89 handball players) competing in national leagues. Analysed variables included sport type, training volume, season phase, and access to a club physiotherapist. Associations between season phase and injury were analysed using chi-square tests; odds ratios (ORs) and relative risks (RRs) were estimated to explore links between organisational factors and recurrent injuries.

Results: Injuries occurred more frequently during the competitive phase of the season (58.9%) compared with the preparatory phase (41.1%) (χ2(1)=10.68, p=0.001, OR≈2.05). Teams with access to a physiotherapist reported fewer recurrent injuries (43.9%) compared with teams without physiotherapy support (60.0%), corresponding to a 27% lower relative risk (RR=0.73), although the difference did not reach statistical significance. The estimated injury burden ranged between 7 and 11 lost weeks of training or competition per athlete annually, corresponding to approximately 15–20% of a standard competitive season.

Conclusion: The findings suggest that the competitive phase of the season may be associated with increased injury risk, while regular physiotherapy support may contribute to reducing injury recurrence and cumulative absence from sport. Continuous physiotherapy involvement, workload monitoring, and structured injury surveillance may be important for maintaining athlete health and season availability.

Keywords: Soccer; Handball; Athletic Injuries; Physical Therapy Modalities; Rehabilitation

Sažetak

Uvod: Sportske ozljede predstavljaju izazov u ekipnim sportovima jer utječu na dostupnost sportaša i kontinuitet treninga. Sezonski i organizacijski čimbenici mogu utjecati na pojavnost, ponavljanje i ukupno opterećenje ozljedama. Cilj ovog rada je istražiti povezanost sezonskih i organizacijskih čimbenika s ponovnim ozljedama i opterećenjem ozljedama kod hrvatskih nogometaša i rukometaša.

Metode: Ova sekundarna eksplorativna analiza uključila je 203 muška sportaša (114 nogometaša i 89 rukometaša) koji su se natjecali u nacionalnim ligama. Analizirani su vrsta sporta, volumen treninga, faza sezone i dostupnost klupskog fizioterapeuta. Povezanost između faze sezone i ozljeda analizirana je hi-kvadrat testom, dok su omjer izgleda (OR) i relativni rizik (RR) korišteni za procjenu povezanosti organizacijskih čimbenika i ponovnih ozljeda.

Rezultati: Ozljede su se češće javljale tijekom natjecateljske faze sezone (58.9%) u odnosu na pripremno razdoblje (41.1%) (χ2(1)=10.68, p=0.001, OR≈2.05). Momčadi s fizioterapeutom imale su manji udio ponovnih ozljeda (43.9%) u usporedbi s momčadima bez fizioterapeutske podrške (60.0%), što odgovara 27% nižem relativnom riziku (RR=0.73), iako razlika nije bila statistički značajna. Procijenjeno opterećenje ozljedama iznosilo je između 7 i 11 izgubljenih tjedana treninga ili natjecanja po sportašu godišnje, što odgovara približno 15–20% standardne natjecateljske sezone.

Zaključak: Nalazi upućuju na to da bi natjecateljska faza sezone mogla biti povezana s povećanim rizikom od ozljeda, dok bi kontinuirana fizioterapeutska podrška mogla doprinijeti smanjenju ponovnih ozljeda i ukupnog izbivanja iz sporta. Kontinuirano uključivanje fizioterapeuta, praćenje opterećenja i strukturirani sustavi nadzora ozljeda mogu biti važni za očuvanje zdravlja sportaša i njihove dostupnosti tijekom sezone.

Ključne riječi: nogomet; rukomet; sportske ozljede; fizioterapijske metode; rehabilitacija